Od listopada 2016. do travnja 2024. kumulativna inflacija eura dosegnula je 34,3 posto. Dakle, 1326 eura danas vrijedi kao 987 eura 2016.
Premijer se nije zaboravio pohvaliti! Više puta u razmaku od nekoliko sati. Naučio je kao pjesmicu. A kako i ne bi. Možda se ne rimuje, ali lijepo zvuči vidjeti da je prosječna neto plaća za ožujak dosegnula 1326 eura. To je u odnosu na lanjski isti mjesec nominalno više za solidnih 17,3 posto. Naravno, odmah ćete pitati, a koliko je to stvarno kad se uračuna inflacija? No, i u tom slučaju, porasle su za realnih 12,7 posto.
Da, u pravu ste, neki Hrvatići jedu meso, neki kupus, a svi u prosjeku jedemo sarmu. Bili vegetarijanci ili ne. Kad u računicu uvedemo medijalnu plaću, stvari ne djeluju tako optimistično. Medijan nije toliko pod utjecajem ekstremnih plaća, dolazi na svega 1086 eura. No, ako je prosječna plaća dosegnula 1326 eura, znači li to da Plenkovićevo obećanje, upisano u program ove Vlade, da će do kraja trećeg mandata dosegnuti 1600 eura – uopće nije nedostižno? Bismo li se onda mogli zapitati nije li nam zapravo mogao – pa možda i trebao – obećati više? Kad bismo pitali Vilima Ribića, on bi danas još sigurnije odgovorio: Da! Novca ima, ali ga Vlada ne da!
No, problem iz kuta onih iz čijih džepova se financiraju one plaće koje je potezom pera ili klikom miša posljednjih godina povećavala vlada jest da novca stvarno ima, ali samo zato što je država onima koji stvaraju dodatnu vrijednost uzela više nego što je trebalo. Uobičajeni je prigovor da Vlada daje ono što nije ni bi trebalo biti njezino. I njime se maše sve do prve krize u kojoj većina ipak ponovno moli ili zahtijeva novu redistribuciju tako stečenog državnog kapitala. U cijeloj priči redovito se zaboravlja one kojima plaće u ta dva mandata nisu porasle ni lipe. I ni centa. A, vjerovali ili ne, takvih itekako ima! Što njima znače Plenkovićeve statistike? Naravno, ne možemo ne postaviti i pitanje jesu li možda i oni sami krivi što rade kod takvih poslodavaca i zašto ne bježe glavom bez obzira.
Od listopada 2016. do travnja 2024. kumulativna inflacija eura dosegnula je 34,3 posto. Dakle, 1326 eura danas vrijedi kao 987 eura 2016. No, možda smo zaboravili, prosječna neto plaća u 2016. bila je samo 5475 kuna. Oko 750 eura. Medijan 400-tinjak kuna niži. Naravno, osobna inflacija, kao i osobna percepcija inflacije, ipak su nešto sasvim drugo. 100 eura onda kao i danas vrijedilo je manje u Hrvatskoj nego na bogatom Zapadu. Percepcija je da u RH danas vrijedi još manje. Pogotovu ako s tih 100 eura kupujete hranu. Najviše nas deru na uslugama, no danas većina Hrvatića u širokom luku pokušava zaobići sve usluge koje im nisu životno potrebne. Jasno je, neće svi piti kavu s pogledom u Hvaru i za nju platiti 4,5 eura. Mnogi više neće niti u svojem kvartovskom kafiću.
Činjenica je, Hrvatska trenutno nije na vrhu po inflaciji, ali jest po gospodarskom rastu. Više se ne grizemo hoće li nas na europskom dnu preteći Rumunjska i Bugarska, u međuvremenu smo mi koji jedemo poslovičnu sarmu prestigli još jedan prstohvat europskih zemalja. Eto, savršeno izlika zašto bi i ministri uskoro mogli dobiti povišicu. Time će se ispraviti nepravda (da, Kalimero plače u trenutku dok ovo pišem) što su neki od njih u svojim ministarstvima možda tek trideseti na ljestvici najviših plaća. No, na stranu svi sarkazmi, nema dvojbe da ćete u Hrvata teško naći sposobnog menadžera koji će se za u njihovim očima bijednu plaću izložiti svemu onome čemu se moraju izložiti ministri u Hrvatskoj. Nažalost, svima nam je jasno – veće plaće neće značiti da ćemo političare zamijeniti s na tržištu dokazanim menadžerima.