U posljednje vrijeme, društvo se suočava s nizom izazova koji testiraju granice naše empatije, odgovornosti, i građanskog duha.

Jedan od naj zabrinjavajućih primjera nedostatka kolektivne reakcije i osjećaja zajedništva dogodio se u Borovu naselju, gdje se danima odvija masovni pomor ptica, a reakcija, kako stručnih službi, tako i samih građana, izostaje.

Scenarij koji se odvija u Borovu naselju mogao bi biti izvučen iz nekog mračnog trilera Alfreda Hitchcocka. Zelene površine, parkovi i travnjaci pretvoreni su u groblja za vrane i golubove, a prizori mrtvih i umirućih ptica postali su nova, sumorna realnost ovog mjesta. Još stravičnije, na nekim lokacijama svjedočimo truplima ptica koje su već u kasnim fazama raspadanja. Ova slika nije samo vizualno uznemirujuća; ona postavlja ozbiljna pitanja o zdravstvenim rizicima i ekološkoj odgovornosti naše zajednice.

Prvi sloj problema tiče se očiglednog nedostatka reakcije stručnih službi. U situacijama kao što je masovni pomor ptica, očekuje se brza i učinkovita intervencija komunalnih službi kako bi se uklonili mrtvi organizmi i istražili uzroci ovog fenomena. Odsutnost takve reakcije ne samo da zanemaruje potencijalne zdravstvene rizike već i šalje poruku građanima da je nebriga prihvatljiva.

Drugi, možda i dublji sloj problema leži u reakciji samih građana. Što se dogodilo s osjećajem zajedništva i odgovornosti prema vlastitoj zajednici? Kako roditelji mogu mirno provoditi vrijeme s djecom na površinama koje su krcate mrtvim pticama, ne uzimajući u obzir moguće zdravstvene rizike? Ptice mogu biti nositelji raznih bolesti koje se mogu prenijeti na ljude, što ovu situaciju čini ne samo ekološkim, već i javnozdravstvenim problemom.

Ova situacija u Borovu naselju simbol je šireg problema u našem društvu - nedostatka empatije i građanskog osjećaja da svojim djelovanjima možemo utjecati na poboljšanje stanja u zajednici. Postavlja se pitanje: u što se pretvorilo naše društvo ako ne možemo brinuti ni o najosnovnijim aspektima našeg zajedničkog življenja?

Da bi se prevladala ova apatija, potrebna je kolektivna akcija i buđenje svijesti o važnosti očuvanja našeg okoliša i zdravlja. Potrebno je da se svaki pojedinac pita što može učiniti, kako svojim ponašanjem tako i aktivnim djelovanjem, kako bi doprinio rješavanju problema u svojoj zajednici. Samo tako možemo početi mijenjati narativ i graditi društvo koje je osviješteno, odgovorno i empatično.