Nedavna izjava čelnika bosanskih Srba Milorada Dodika, u kojoj ponavlja svoje stare secesionističke prijetnje, izazvala je još jednom uzbunu i zabrinutost.
Ovaj put, njegova poruka dolazi u formi intervjua za list "Glas Srpske", gdje Dodik otvoreno tvrdi kako je krajnji politički cilj njegove vlasti proglašenje nezavisnosti Republike Srpske.
Izlizane teze s potencijalno razornim posljedicama
Dodikovi argumenti, premda već dobro poznati, nose ozbiljne implikacije za budućnost Bosne i Hercegovine. Najnoviji istup dolazi u kontekstu političke stagnacije, ekonomske nesigurnosti i rastućih tenzija u regiji. Njegove izjave o navodnoj međunarodnoj podršci za ovaj projekt, iako bez konkretnih dokaza, djeluju kao pokušaj stvaranja iluzije o legitimnosti i ostvarivosti njegovih planova.
Posebno je znakovito njegovo pozivanje na političke promjene u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje očekivanje povoljnije politike administracije Donalda Trumpa prema BiH djeluje kao izraz političkog oportunizma. Ovakve spekulacije ne samo da pokazuju Dodikovu spremnost da manipulira činjeničnim stanjem, već i otkrivaju oslanjanje na vanjske aktere u ostvarenju unutarnje destabilizacije BiH.
Negiranje genocida i manipulacija povijesnim narativima
Dodik je u svom intervjuu ponovno negirao genocid u Srebrenici, što predstavlja kontinuitet njegove politike poricanja i relativizacije ratnih zločina. Najava zajedničkog obilježavanja obljetnice "Oluje" sa Srbijom na teritoriju BiH samo dodatno dolijeva ulje na vatru, pokazujući namjeru da se i dalje instrumentaliziraju povijesne traume za političke ciljeve.
Izjave o "mrtvom" Daytonskom sporazumu, kojega navodno "ubili Amerikanci", otkrivaju Dodikovu strategiju delegitimizacije međunarodnih okvira koji osiguravaju teritorijalni integritet BiH. Takve tvrdnje ne samo da podrivaju stabilnost države, već i potencijalno otvaraju put ka opasnijim sukobima u budućnosti.
Politička odgovornost i reakcija na prijetnje
Dodikove prijetnje otcjepljenjem nisu samo unutarnje pitanje BiH, već i ozbiljan izazov za međunarodnu zajednicu. Dok EU i SAD inzistiraju na poštivanju Daytonskog sporazuma, ključno je postaviti jasne granice ovakvim separatističkim narativima. Retorika podjela i destabilizacije ne smije ostati bez političkih i pravnih posljedica.
Izazov ostaje u koordinaciji lokalnih i međunarodnih aktera kako bi se spriječile daljnje eskalacije. Ulog je viši nego ikad — očuvanje mira i stabilnosti u regiji koja i dalje osjeća posljedice rata. Dodikova politika, premda uporna, mora biti jasno prepoznata kao destruktivna i neopravdana. U suprotnom, BiH bi se mogla suočiti s još dubljom političkom krizom i nepovratnim posljedicama za svoje građane.