Oko 200 tisuća ljudi ne živi u Hrvatskoj, ali ovdje ima zdravstveno osiguranje. U velikoj mjeri riječ je o pograničnim radnicima ili ljudima koji po europskim pravilima mogu biti osigurani u Hrvatskoj. Međutim ima tu i onih koji su u sivoj zoni. HZZO vjeruje da će novom mjerom barem donekle smanjiti mogućnost za manipulaciju.

U ordinaciji obiteljske liječnice Branislave Čilić u Zagrebu više je od 2400 pacijenata. Među njima su i oni koji ne žive u Hrvatskoj. Jedan od njih u inozemstvo je otišao davne 2014. On, kaže liječnica – uredno 9 godina ima osiguranje u Njemačkoj, a zdravstveno osiguranje ima u Hrvatskoj.

Dodaje kako je jučer primila poziv od pacijentice iz Njemačke koja je tražila antibiotik. Pacijenti iz te ordinacije čine mali dio od otprilike 200 tisuća zdravstvenih osiguranika koji su višak u odnosu na broj stanovnika u Hrvatskoj, piše HRT.

Najveća je razlika između broja stanovnika i broja zdravstvenih osiguranika – u Zagrebu. Riječ je o 41.500. Na drugom mjestu je Splitsko-dalmatinska županija – tu je razlika oko 27.600.

Iz HZZO-a kažu da neprestano provjeravaju jesu li se promijenile okolnosti na temelju kojih je netko dobio zdravstveno osiguranje.

Rodbina radnika i umirovljenici koji žive drugdje

“Osigurane osobe HZZO-a su i one osobe koje nemaju prebivalište u RH, ali se osiguravaju prema europskim propisima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Radi se primjerice, o članovima obitelji osiguranika radi u Hrvatskoj, ali oni tu ne žive, kaže Dijana Vuksan iz Službe za zdravstveno osiguranje HZZO-a.

Tu se ubrajaju i umirovljenici koji su osigurani u Hrvatskoj, ali ne žive ovdje, kao i veći broj pograničnih radnika koji rade u Hrvatskoj, ali u njoj ne žive.

Većina pacijenata koja odlazi iz Hrvatske, nakon raskida ugovora sa svojim prethodnim poslodavcem odlazi se odjaviti u HZZO i isti čas se prijavi kao nezaposlena osoba koja po principu solidarnosti ima pravo na zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj, napominje liječnica Branislava Čilić.

Na snagu stupile zakonske izmjene

1. travnja na snagu su stupile zakonske izmjene prema kojima se osiguranici, koji se vode kao nezaposleni, do kraja lipnja trebaju javiti u HZZO za provjeru svojeg statusa. Potom se HZZO-u moraju osobno javiti jednom u tri mjeseca, kako bi se utvrdilo ispunjavaju li i dalje sve uvjete za osiguranje, kao nezaposleni.

Iz HZZO-a vjeruju da će takvom praksom barem donekle smanjiti veliku razliku između broja stanovnika i broja zdravstvenih osiguranika.

"Nema toga u Njemačkoj." "E, vraga bi ti tako u Austriji, nema kod njih labavo."

Tko bar jednom nije čuo ovakve ili slične rečenice iz usta hrvatskih gastarbajtera? One su najčešće upućene „raji“ koja nije imala sreće pobjeći preko granice, a izgovorene su u nastojanju da se domaćima objasni kako je „ tamo gore“ sve kulturno, fino i uređeno. Za razliku od nereda i prostakluka koji vlada ovdje u Hrvatskoj. Jer ovdje ne valja – ništa. Zato su i otišli, vele. Nije im se sviđala poduzetnička klima, nisu valjale naše škole, a o zdravstvu da ne pričamo.

Pa ipak, čim im se ukaže prilika, gastarbajteri sjedaju u nova vozila, najčešće pribavljena na leasing, i kreću u domovinu. Čim počne urlaub, puni su ih hrvatski frizeraji, saloni za manikuru i pedikuru, a bome i liječničke ordinacije. Jer, čemu bacati silne eure na popravak zuba ili operaciju kuka „tamo gore“ kad isto možeš dobiti u Hrvatskoj, i to potpuno besplatno!

Mnogi Hrvati razasuti po svijetu su po tom su modelu funkcionirali godinama. Dok su bježali iz Hrvatske u kojoj ništa ne valja, zaboravili su se odjaviti pri odgovarajućim službama pa su na ime lažne nezaposlenosti godinama ostvarivali pravo na zdravstvenu zaštitu u domovini, na račun onih koji su ovdje ostali.

Ministarstvo zdravstva ove se godine konačno odlučilo uhvatiti u koštac s dugogodišnjim problemom. Nakon što je Sabor proljetos, unatoč protivljenju oporbe i njezinu protestnom napuštanju sabornice kod glasovanja, usvojio nove zakone o obveznom zdravstvenom osiguranju i o zdravstvenoj zaštiti, konačno su stvoreni uvjeti za analizu koja je trebala razriješiti misterij prema kojemu je HZZO imao više osiguranika nego što je stanovnika u Hrvatskoj. Ta je analiza pokazala da je više od 105 tisuća osoba godinama ostvarivalo pravo na osnovno zdravstveno osiguranje temeljem nezaposlenosti, premda se ne vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Samo lani građani Hrvatske, oni koji ovdje zaista žive, to su platili 32,3 milijuna eura. Analiza je pokazala kako nije riječ o nekom „fiksnom“ trošku koji bi nastao da su ti silni ljudi samo postojali u evidenciji, ne konzumirajući prava koja im ne pripadaju. Baš suprotno, ta je analiza pokazala da su hrvatski gastarbajteri itekako koristili usluge na račun hrvatskih građana u domovini. Tako su na specijalističku zdravstvenu zaštitu lani potrošili 9,2 milijuna eura, za bolničko liječenje 7,5 milijuna, za lijekove 7, za primarnu zdravstvenu zaštitu 1,2 milijuna, a za razna ortopedska pomagala 967 tisuća eura.

Ovaj nakaradni model u Hrvatskoj je egzistirao godinama. Nema toga u razvijenom svijetu, ni u Njemačkoj, ni u Austriji, ni u Irskoj, ni bilo kojoj drugoj za Hrvate obećanoj zemlji. A bome nema toga više ni u Hrvatskoj. Beroš je, u maniri pravog Nijemca ili Austrijanca s kakvima nema „labavo“  odlučio onih sto i nešto tisuća dosad evidentiranih „lažnjaka“ koji su godinama besramno uzimali ono što im ne pripada obrisati iz evidencije. Zahvaljujući tome u državnoj blagajni ostat će više novca. Kako su izračunali u Ministarstvu, ostat će tako bar za još čitav jedan hrvatski transplantacijski program ili za čak osam godišnjih budžeta za istraživanje raka. I, što je najvažnije, ostat će za građane koji u Hrvatskoj zaista žive i zarađuju, koji ovdje plaćaju poreze i druga davanja i koji na novac iz nacionalne blagajne zaista imaju pravo. Tako će, eto, i stvari u Hrvatskoj, kako vole reći naši gastarbajteri, postati malo finije, uređenije i bolje. Baš kao što su „tamo gore“.