”Aut premium aut nihil!” (”Ili premium ili ništa!”) uskliknuo bi ”turistički djelatnik” Cesare Borgia,  da, naravno, živi danas. ”Nunc aut nunquam!” (”Sad ili nikad!”), odgovorio bi mu zasigurno njegov također izmišljeni turistički sugovornik s druge strane stola. 

Povod za ovakve izjave je dokument ”Turistička sezona 2021 – Analiza rezultata benchmarkinga hotela i kampova u Hrvatskoj”, koji su izradili i predstavili Fakultet za menadžment i ugostiteljstvo u Opatiji i konzultantska kuća BlueRock Consulting iz Zagreba, inače izrađivači nove Strategije hrvatskog turizma za Ministarstvo turizma i sporta RH.

Sama analiza, koju u ime opatijskog fakulteta potpisuju kao voditelji benchmarkinga prof.dr.sc. Sandra Janković, dekanica i prof.dr.sc. Zdenko Cerović, a u ime BueRock Consultinga Emanuel Tutek i Andrej Šimatić, obrađuje razdoblje od lipnja do rujna 2021. 

Radi korektnosti nužno je pripomenuti da projekt benchmarkinga zajednički financiraju Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska turistička zajednica.

Čarobna riječ – premium 

Sada je sve jasno. Ili jasnije nego prije?

Izgledni pobjednik u 2021. i u godinama koje slijede je turizam s višom dodanom vrijednošću, premium kako bi rekao naš zamišljeni rimski poznanik s početka priče. Prikupljene podloge i simulacije jasno pokazuju da su hoteli s 5* ostvarili samo 7% manji prihod u odnosu na sezonu 2109., a oni s 4* bili su bolji od očekivanih s podnošljivim padom prihoda od 16% po sobi. ”Bostan” su, kako nas stara narodna izreka uči, ”obrali” domaći hoteli s 3* s padom prihoda od 41% po sobi.

Ako mislite da je riječ samo narodski rečeno o ”svili i kadifi’‘ odnosno o vrhunsko uređenim hotelima, bili biste samo djelomično u pravu.

Jer, odlične rezultate iskazuju i kampovi, posebno oni više kategorije uređenosti i opremljenosti te marine odnosno nautika, kod kojih je priroda – temeljni forte.

Kampovi su kao i hoteli ostvarili više cijene i tako najavili svoj come back na razine prihoda od 2019.  zaostajući samo za 5% za 2019. Bravo za vizionare poput Jerka Sladoljeva, stručnjaka za kamping turizam, koji je godinama za mene i mnoge druge bio i ostao istinski i vjerodostojni hrvatski lider promoviranja ovog selektivnog tipa turizma.

Ruku na srce, dohodovnost i profitabilnost  kampova je nemali broj puta u povijesti hrvatskog turizma itekako ”spašavala” konsolidirano poslovanje starije i elitnije braće tj. hotela.

I à propos, kad je o kampovima riječ, stalno mi se vraća misao da upravo kampovi mogu biti jedan, ako ne i ključni generator i nositelj razvoja turizma u kontinentalnim područjima Slavonije i posebice Like.  Gdje još uvijek netaknuta priroda poput glazbene grupe Jinx gotovo da poručuje: ”’Tamo gdje je sve po mom!”

Simulacije pri tom pokazuju da su mobilne kućice i bungalovi, kao podkategorija u analizi kampova, ostvarili za samo 2% slabiji rezultat od povijesno uspješne 2019. 

Prosječna dnevna cijena u ovoj podkategoriji iznosi u 2021. rekordnih 138 eura u odnosu na 134 eura u 2019. 

Sve u svemu možemo reći da je Hrvatska jedan od pobjednika ovogodišnje turističke sezone na Mediteranu. Hrvatski je turizam ostvario samo 17% manje noćenja od Mediterana s padom od nimalo šaljivih 38% u odnosu na 2019. 

Tu je za naše prilike rekordna evergreen nautika, koja je zabilježila u noćenjima samo 6% manje u odnosu na 2019. 

Ako želimo ostati i dalje korektni, onda valja iskreno priznati da je to uspjeh i Vlade RH i premijera Andreja Plenkovića, ali i puno puta osporavanog Stožera civilne zaštite RH za sprečavanje širenja zaraze koronavirusom. 

Često puta plešući, slikovito rečeno, poput krupnog mede na cirkuskoj žici, došli su do svog konačnog cilja, čitaj: okončanja ovogodišnje sezone, komunicirajući i krećući se politikom malih koraka tj. ”mic po mic, dan po dan”, zaokruživši u finišu prijelomno turističko razdoblje u 2021.  iznad očekivanja. Respekt gospodo! Zašto ne pohvaliti nešto što je bilo dobro i očito?!

Otrijeznimo se dok je još vrijeme

No, vratimo se premiumu s početka ove priče. Riječ premium zavodnički zvuči i zaluđuje. 

Naročito u turizmu sazdanom na empatiji i emociji te energiji koja proizlazi iz njihove interakcije.

Počesto smo time opijeni, a da se ne trudimo promišljati njeno moguće značenje u domaćem i međunarodnom turizmu. Zaboravljajući da se premium naslov poput prvog mjesta u sportu teško, teško stječe, a tako lako da ne kažem olako i prelako gubi.

Iznenadit ću vas. Premium danas podrazumijeva više nego ikad – održivi prostor u svakom smislu. Održivost prirode dakle prostora, ali i cjelovitu humanu održivost, posebice tolerantnost ljudi koji čine i održavaju održive receptivne objekte. I nemojmo to smetnuti s uma, pune ili prazne prirodni prostor svojom pozitivnom ili negativnom stvaralačkom energijom. 

Tek potom na red dolazi razina tehnološke opremljenosti.

Tranzicija u place management 

Što dalje razmišljam, uviđam da sazrijeva vrijeme da pojam ”destination management” transformiramo u našim daljnjim turističkim promišljanjima i ujedno dokumentima u – ”place management”. Pojam place management mi djeluje zaokruženije, cjelovitije i interaktivnije. 

Upućuje već u startu lokacijsku destinacijsku tranziciju sa dosadašnje micro na meso ili macro perceptivnu i sadržajnu razinu. Implicirajući kako upućuje Vanesta Dominique, citiram ”na holističku perspektivu ekološkog, ekonomskog i društvenog kapitala (lokacije,op.a.) sa fokusom na energiju, otpad i upravljanje rizicima.” 

Pogledajmo, primjera radi, što u kontinuiranom procesu traganja i isporuke odgovora na šest ključnih odgovora mogu naučiti place manageri iz knjige ”Place management”, koju su napisali Christer Asplund i Jacob Ikkala uz predgovor vječnog Philipa Kotlera.

Prvo, suočiti se sa snažnom konkurencijom u definitivno disruptivnom i sve manje predvidivom okruženju i – ne čekati i gledati što će se dogoditi. 

Drugo, fokusirati se na proaktivan pristup da ne kažem agresivne poteze u privlačenju kvalitetnih investitora.  Dodajem – u fokusu poštivanja održivosti prostora i raspolaganja adekvatnim investicijskim potencijalom od strane izabranih investitora.

Treće, zadržati i oplemenjivati svoje odnose s postojećim kompanijama da zadrže i dalje svoj interes, čitaj: investiranje na lokaciji. 

Četvrto, raditi na daljnjim investicijskim strategijama i taktikama u ad hoc atrakcije, ali s visokom dodanom vrijednošću. 

Peto, provoditi brandiranje lokacije (place branding) sa istom pažnjom, dinamikom i intenzitetom kao i njen urbani infrastrukturni razvoj (place development) i to u uskoj suradnji privatnog i javnog prostora. Vrijeme je da se po tom pitanju počnemo lišavati odioznosti zbog mogućih potencijalnih nepodopština, nalik onim iz povijesne engleske serije u Hrvatskoj poznatoj kao ”Mućke”, te iskoristiti mikro i makro investicijske potencijale, koji nam stoje na raspolaganju uz, naglašavam, nedvosmislena pravila igre. 

Šesti, odozdo-prema gore pristup (bottom-up approach) u kojem, u skladu s održivim modelom i na transparentan način, stanovnici lokacije postaju postupno place manageri.   

To potrebuje i ukazuje, uzdahnimo još jednom duboko, na višu razinu promišljanja i djelovanja od sadašnje. Jer, ponavljajmo ovo gradivo do iznemoglosti,  place management politike po svakoj lokaciji trebaju odrediti što, kada i koliko želimo ostvariti, uzimajući u obzir i raspoložive resurse i  ”footprinte” ili otiske koje ostavljamo u njihovu korištenju – bilo na prirodu bilo na lokalnog čovjeka sa svim njegovim specifičnim osobnostima.

Na kraju – nekoliko riječi o ovdje konkretno predstavljenom benchmarkingu kao alatu.

Pametnim dalje razrađivanim instrumentarijom i sustavno komuniciranjem ima potencijal da korak po korak postane unikatni hrvatski turistički brend! 

Što se čeka?!