U čast prvom kršćanskom đakonu i prvom mučeniku za vjeru, svetom Stjepanu, u narodu su nastali mnogi običaji kojima se slavi Štefanje.

Na taj dan iz staja su se izvodili konji i magarci, ali to je bio i dan kada se išlo u "čestitare"

Mnogi običaji do kojih se u puku držalo na Badnjak i Božić, ponavljaju se ili prenose nakon svetkovine kad se proslavljaju krsna imena, kao npr. na svetoga Stjepana i svetoga Ivana. Od pučkih običaja na Stjepanje, Stipanje ili Štefanje, u sjevernim se hrvatskim krajevima štuje dan konja ili mazgi čiji je svetac zaštitnik.

Seljaci su u Istri na taj dan izlazili s konjima, jahali ili se utrkivali, pa se u prošlosti znalo okupiti mnogo konja i njihovih gospodara, kao npr. u Trsteniku u Istri. Podrijetlo i starina tog običaja u nas nisu jasni, pa se misli da je to ostatak davnog ritualnog objahivanja polja poznatog iz različitih naroda, osobito u srednjoj Europi.

Na sam Božić u Hrvatskoj ljudi nisu odlazili u posjete, ali drugog dana Božića, dakle, na Stjepanje, obilazili su rođake i prijatelje. Mlade su snahe posjećivale roditeljski dom i majci i ocu nosile darove