U sjevernoj Bosni, pod okriljem onoga što se naziva Republikom Srpskom, krije se mračna sjena genocida. Više od 240000 Hrvata progonjeno je sa svojih prostora, izbrisani su s lica zemlje, ostavljajući trag patnje i uništenja. To nije samo politički čin, to je akt čistog fašizma, brutalno izvođen pod plaštom velikosrpskog nacionalizma i svetosavske sekte.

Nedavno se u javnosti pojavila informacija da je 1995. Srpska pravoslavna crkva izgubila sudski spor u Parizu protiv poznatih francuskih novina Libération koje su ih u tekstovima optužile za podržavanje genocida u Bosni i Hercegovini.

U trenucima kada su hrvatske bolnice, kao Firule u Splitu, pružale oporavak vojnicima Armije RBiH, a Hrvatska pružala sigurno utočište muslimanskim ženama i djeci, 9. siječnja 1994. godine, sramotna istina krvavo se odvijala. "Armija RBiH", MUP RBiH i mudžahedini, željni pokazivanja brutalnosti, upali su ne samo u Buhine kuće (općina Vitez, opkoljena Lašvanska dolina/Središnja Bosna).

05.12.1918. označio je početak mračnog poglavlja u povijesti Hrvatske, gdje su jugoslavenski teroristi iz ORJUNE i velikosrbi zajedno sijali strah nad Hrvatima. Ova krvava epopeja nije bila slučajnost; Jugoslavensko-Kraljevski režim rođen je iz sebičnih geostrateških interesa Francuske i Velike Britanije 1. prosinca 1918. Već četiri dana kasnije, na Trgu bana Jelačića, tijela Hrvata ležala su kao sakaćeni simboli prosvjeda protiv prisilnog uvlačenja bogate Hrvatske u južnoslavenski kaos pod dominacijom Beograda.

U sjeni prošlosti, Stjepan Lozo razotkriva Valerijanov memorandum iz 1941. kao zastrašujući plan za genocid nad Hrvatima. No, tama se nije zaustavila tada.